Promjena perspektive može preobraziti naš doživljaj života. No većina se preobrazbi događaju zbog neke vanjske promjene – sunce je zasjalo, dobili ste željeni posao, otišli ste na ljetovanje, proteklo je vrijeme. Kada se za svoju sreću i polet uzdate samo u promjenu vanjskih okolnosti, izazov je što morate jako dugo čekati.

I dok čekate, uporno se nadajući da će zasjati sunce ili maštajući o željenom poslu i putovanju, vaš stvarni život prolazi neprimjećeno. Sadašnji trenuci kao da ne postoje.

Rješenje je bivanje u sadašnjem trenutku. Riječ je o drukčijem načinu doživljavanja stvarnosti koji pomaže da se odmaknete od prirodne sklonosti mozga da previše razmišlja, analizira i sudi. Svijet počnete doživljavati neposredno i tada spoznajete da unutarnji doživljaj svijeta možete promijeniti neovisno o zbivanjima oko sebe.

Tada vaša sreća, zadovoljstvo i ravnoteža više ne ovise o vanjskim okolnostima.

Postoje 2 načina funkcioniranja našeg uma : djelatno stanje i prisutno stanje. Ako je djelatno stanje uma (koje analizira, uspoređuje ili planira) ili kako ga zovemo autopilot – zamka, sadašnji trenutak je sloboda.

Usmjerena svjesnost nastaje spontano iz prisutnog stanja kada naučimo usmjeravati pozornost, namjerno u sadašnji trenutak, bez donošenja sudova, na stvari kakve doista jesu. Tada svijet gledamo u pravom svijetlu, ne kakav očekujemo, priželjkujemo ili strepimo da može postati.

No što to doista znači? U razlozima koji slijede bit će navedena i uspoređena obilježja djelatnog stanja u kojem smo veći dio vremena i svjesnog bivanja, prisutnog stanja u sadašnjem trenutku.

Autopilot vs. svjestan izbor

Djelatno stanje i njegov segment autopilot nas odlično služi kada treba automatizirati naš život u obliku navike. Ponavljanjem učimo i kada nešto ponovimo dovoljno puta svjesno i namjerno s vremenom prelazi u naviku i to tada te radnje obavljamo bez previše razmišljanja. Bez sposobnosti mozga da uči ponavljanjem još bismo pokušavali prohodati ili pričati, no autopilotu nije dobro dati prevelike ovlasti.

Kada mislimo, radimo, jedemo ili se vozimo bez jasne svjesnosti o tomu što činimo, upravo tada vreba opasnost da velik dio života promakne. Ljudi često znaju reći : Proletio mi je život, a nisam se ni okrenuo/la.” To je zato što su veći dio svog života proveli na autopilotu bez jasne svjesnosti o sadašnjem trenutku.

Prakticiranje mindfulness-a stvara više vremena nego što ga treba za njegovo izvođenje zato što kada postanemo svjesniji, namjere i djela se više usklade pa vas autopilot više ne odvlači od onoga što trenutno radite. Koliko puta vas je od trenutne akcije odvratio poziv, notfikacija sa drušvenih mreža ili nešto sl. a da ni niste bili svjesni?

Također, manje je vjerojatno da ćete predugo forsirati ostvariti svoje ciljeve koje bi bilo mudrije trenutno ostaviti po strani.

Analiziranje vs neposredno doživljavanje

Velik dio vremena provodimo u svojim glavama ne primjećujući što se zbiva oko nas. Užurbanost svijeta i informacija može nas toliko odvući da izgubimo osjećaj prisutnosti u vlastitom tijelu, prisiljavajući  nas da živimo u mislima umjesto da život doživljavamo neposredno, svim svojim osjetilima i sa svjesnošću o tome. Djelatno stanje analizira, prisjeća se, planira i uspoređuje.

Usmjerena pažnja na sadašnji trenutak je drukčiji način doživljavanja vlastite stvarnosti. Biti usredotočen znači ponovno doći u dodir sa svojim osjetilima te vidjeti, čuti, dodirivati, mirisati i kušati kao da je prvi put. To je sam temelj usmjerene svjesnosti: biti usredotočen na ono što se, trenutak za trenutkom, zbiva u vama i svijetu.

To snažno utječe na vašu sposobnost da se ljudima i svijetu posvećujete na novi način, da ništa ne shvaćate kao na dosad viđeno i obično.

Nastojanje vs prihvaćanje

Djelatno stanje podrazumjeva prosuđivanje ”stvarnog” svijeta i njegovo uspoređivanje sa svijetom kakvog priželjkujemo. Ono sužava našu pažnju na jaz između sadašnjeg stanja i željenog pa možete završiti s uskim pogledom na svijet u kojem valja samo savršenost.

Prisutno stanje poziva da privremeno zatomimo prosuđivanje i nakratko stanemo po strani i opažamo zbivanja oko sebe, dopuštajući da na trenutak budu onakva kakva jesu. Tada možemo primjetiti da poteškoći ili situaciji pristupamo s predrasudom ili unaprijed stvorenim zaključkom, a da nismo ni svjesni. To istodobno znači da si uskraćujete druge opcije i kreativna rješenja.

Svjesno prihvaćanje ne znači prepuštanje sudbini. To nije prihvaćanje neprihvatljivih stvari, onog s čime se ne slažemo, predaja ili povlačenje već priznanje da iskustvo postoji, u ovom trenutku, a mi smo ti koji mu pridajemo značenje iz djelatnog uma.

To znači da dobijemo dubinski uvid u stvarno stanje stvari, oslobađanje od našeg trenutnog tumačenja omogućuje nam da poteškoću pogledamo iz svih uglova sa svim pojedinostima.

I dok tako prihvaćamo, nismo na iglama pa je manje vjerojatno da ćemo ishitreno reagirati. To nam daje više vremena i prostora za reagiranje i mudrije izbore i odluke.

Sjetite se svih onih situacija u kojima ste ishitreno reagirali pa vam je poslije bilo žao. Što mislite, bi li bilo drugačije da ste samo uzeli predah? To nas uči svjesno prihvaćanje, a ne reagiranje iz autopilota.

Misli kao stvarnost vs. misli kao psihički događaji

Um u djelatnom stanju ili autopilotu proizvodi misli i predodžbe koji su vrijedni sami po sebi.  Mozak će vas odvesti od točke A do točke B jer on planira, djeluje i misli. Zato je misli i predodžbe lako poistovjetiti sa stvarnošću jer ako planirate npr. godišnji odmor, morate misliti na odredište i sve one stvari kako biste tamo stigli i osigurali uvjete za siguran i udoban odmor.

You are not your mind, Eckhart Tolle

Međutim, kada smo pod stresom to postaje problem. Tada misli prestaju biti sluga i postanu gospodar, vrlo strog i nemilosrdan. Želimo neugodne emocije ”riješiti” razumski. Pod utjecajem emocija možete pomisliti: ”Poludit ću ako se ovo nastavi”, ”Trebao bih biti bolji”, ”Baš sam glup/a”, ”Ništa ne valjam”.

Usmjerena svijesnost na sadašnji trenutak nas uči da su misli samo misli; događaji u sadašnjem trenutku. Često su vrijedne, ali one nisu mi niti stvarnost. One su unutarnji komentari o nama i svijetu.

Izbjegavanje vs. suočavanje

Djelatno stanje osim što rješava izazove razmišljajući o ciljevima i odredištima, također predviđa neželjene posljedice i mjesta gdje ne želite ići. To je kao kad vozite od točke A do točke B, dobro je znati koje dijelove grada ili autoceste treba izbjegavati jer su tamo možda radovi na cesti. No primjenite li taj pristup na emocionalna stanja koja očajnički želite izbjeći, to postane problem jer vodi u klonulost i iscrpljenost jer tada rješava nešto za što nije stvoren.

Prisutno stanje, bivanje u sadašnjem trenutku vas potiče da se približite onom što želite izbjeći, poziva vas da pokažete zanimanje za svoja najteža emocionalna stanja. Usmjerena svjesnost  na sadašnji trenutak ne govori: ”Ne brini se” ili ”Ne budi tužan” nego priznaje vaše strahove, tugu, umor i iscrpljenost i potiče da se suočite s njima. Taj suosjećajan i nježan pristup postupno raspršuje snagu neugodnih osjećaja. Sjetite se primjera kada je djetetu koje je palo i udarilo se odjednom bolje samo od prisutnosti njegove majke. Tako i naša najteža emocionalna stanja traže od nas da budemo uz njih.

Mentalno putovanje kroz vrijeme vs. bivanje u sadašnjem trenutku

Pamćenje prošlosti i sposobnost planiranja budućnosti ključni su za odvijanje svakodnevnog života no istodobno su pod utjecajem trenutnog raspoloženja.

Kada ste pod stresom, skloni ste se sjećati samo loših stvari koje su vam se dogodile i teško se prisjećate dobrih. Slično je i s razmišljanjem o budućnosti. Od stresa mislite da je katastrofa pred vratima, a kad ste nesretni i gubite nadu, gotovo je nemoguće s optimizmom gledati na budućnost. Ponovno proživljavamo prošle događaje i ponovno osjećamo istu patnju jer unaprijed proživljavamo buduće katastrofe i osjećamo njihov utjecaj.

Meditacija uvježbava um da možete svjesno ”vidjeti” pojavu misli kako biste mogli živjeti u sadašnjem trenutku, sjećanja kao sjećanja iz prošlosti a planiranje kao planiranje budućnosti. Tako možete izbjeći nepotrebnu patnju koja prati proživljavanje prošlosti i uživljavanje u budućnost.

Iscrpljujuće aktivnosti vs. okrjepljujuće aktivnosti

Kada ste u djelatnom stanju, ne pokreće vas samo autopilot, nego ste zaokupljeni i važnim životnim ciljevima te zahtjevnim projektima poput vođenja kućanstva i skrbi o djeci ili starijim članovima obitelji. Ti su ciljevi često vrijedni truda sami po sebi no mogu biti vrlo zahtjevni i zbog njih možete zanemarivati sve ostalo, čak i vlastito zdravlje i dobrobit.

Na početku ćete možda sebe uvjeriti da je to privremeno pa ćete se drage volje odreći hobija i razonoda koje vas pune pozitivnom energijom no tada se postupno troše unutarnje zalihe dok naposljetku, ne doživite burn out.

Prisutno stanje u sadašnjem trenutku vam omogućuje uspostaviti ravnotežu pomažući vam da jasnije razlučite aktivnost koje vam daju snagu od onih koje crpe vašu energiju i unutarnje zalihe.

Imajte na umu da djelatno stanje nije neprijatelj kojeg valja poraziti nego je naš saveznik.

Djelatno stanje postane problem samo kada se dobrovoljno javi da rješi zadaću koju ne može obaviti, npr. rješiti neugodnu emociju. Kada se to dogodi, treba svjesno prebaciti mjenjač, odnosno svjesno i namjerno pozornost u sadašnji trenutak.

Tu mogućnost nam daje usmjerena svjesnost – da mijenjamo brzine prema potrebi, a ne da budemo trajno osuđeni samo na jednu brzinu i nesvjesno provodimo život na autopilotu.

Zapamtite, usmjerena svjesnost je uvijek namjeran i svjestan izbor, kada postane automatska, znajte da ste na autopilotu. 😊

Ako ste došli do kraja članka, sigurno se uvidjeli benefite prakticiranje mindfulness-a. Upišite se na mindfulness tečaj i osjetite navedene benefite na vlastitoj koži.

 1,585 total views