Reagiraš burno u situacijama koje ti se ne sviđaju zbog kojih poslije žališ ali jednostavno misliš da tu nema pomoći? To si jednostavno ti i to je tvoj karakter.
Ili te perfekcionizam koči u završavanju rokova i projekata. Jednostavno osjećaš da tvoj rad nije dovoljno dobar da bi ugledao svjetlo dana?
A možda tvoj um radi 100/h i na um ti padaju sjajne ideje, ali većinu tih projekata ne stigneš završiti jer se nove ideje, iznova i iznova pojavljuju i bojiš se da ćeš nešto propustiti. Tim gore, javlja se i strah zbog kojih se bojiš fokusirati na manje projekata i napokon ih završiti.
Znam kako ti je, neke od tih navika imam i sama i zaista se čini kao da tu nema pomoći no osvještavanje, edukacija, praksa mindfulnessa i usvajanje novih navika mogu učiniti čuda.
Kako bi si pomogli, važno je razumjeti da je svako ponašanje naučeno i ima svoju namjenu, svrhu – služi kako bismo zadovoljili svoju potrebu. Kod perfekcionizma – to može biti potreba za sigurnošću, kod burnih reakcija – potreba za moći, kod neobuzdane kreativnosti – potreba za sigurnošću, zabavom i sl.
Tim smo ponašanjima možda nekada postizali željeno no ako se zbog njih sada loše osjećamo, moguće da nam više ne služe – za naše dobro.
Zato je važno shvatiti kako učimo naša ponašanja, tj. koje su faze kako bi shvatili da će isto tako biti potrebno vrijeme, trud i posvećenost da bismo naučili nova ponašanja koja će nam služiti i zbog kojih ćemo se osjećati bolje, imati bolje odnose, biti fokusiraniji, učinkovitiji na poslu i sl…
Psiholog Abraham Maslow je osmislio model svijesti i kompetentnosti i objašnjava čitav proces u 4 faze kako učimo i usvajamo vještinu te razvijamo svijest o stupnju usvojenosti određene vještine.
Prva faza: NESVJESNA KOMPETENCIJA
Uzmimo npr. vožnju automobila. To je faza kada smo gledali druge kako voze i u nekom trenutku poželjeli da bismo i mi to isto rado činili.
U toj fazi ne znamo još mnogo o vožnji auta i zapravo nismo svjesni koliko ne znamo. Imamo možda osnovno shvaćanje što bi vožnja auta – ta kompetencija mogla zahtijevati.
U početku smo nesvjesni svoje nekompetencije. Kako počinjemo osvještavati svoju želju za vožnjom i što bi nam ona mogla donijeti, svjesno usvajamo vještinu i počinjemo ju upotrebljavati. Tada se upisujemo u autoškolu i počinjemo učiti propise, polagati ispite.
Druga faza: SVJESNA NEKOMPETENCIJA
U ovu fazu dolazimo kada smo naučili dovoljno o propisima i kompetenciji da bismo shvatili koliko toga o njoj ne znamo – odnosno o vožnji automobila. Naša svijest o tome što je potrebno za usavršavanje kompetencije postaje veća. Ova faza može biti i obeshrabrujuća upravo zato što osvještava koliko smo malo znali u prethodnoj fazi i koliko još truda trebamo uložiti kako bi napredovali do sljedeće faze – vozili auto.
Npr. nakon svih muka i položenih propisa – sjeli smo napokon za volan i shvatili da još ne vozimo. Doslovno korak po korak učimo sve radnje potrebne kako bismo vozili automobil i bili sigurni u prometu. Od sjedanja u sjedalo, stavljanja sigurnosnog pojasa, podešavanja ogledala, paljenja auta, prebacivanja u brzinu, razmišljanja o svim onim pravilima koje smo naučili kroz propise ali mi još uvijek ne znamo voziti automobil.
Treća faza: SVJESNA KOMPETENCIJA
Nakon određenog vremena i ponavljanja radnji, odnosno vožnje uz prisustvo instruktora, nađemo se u situaciji da vožnju automobila – tu kompetenciju možemo demonstrirati jako dobro. To je faza svjesne kompetencije u kojoj demonstracija kompetencije (vožnja auta) zahtjeva još mnogo koncentracije i napora.
Dok se naša kompetentnost poboljšava, jednako smo svjesni potrebe kako je za vožnju automobila s lakoćom potrebna vožnja, vožnja i vožnja.
U jednom trenutku položimo vozački ispit i osjećamo se jako dobro, međutim završio je samo dio puta i na samom smo početku – ovoga puta kao punopravni sudionici prometa, bez pomoći i intervencije instruktora.
Četvrta faza: NESVJESNA KOMPETENCIJA
Kada svakodnevno koristimo naš automobil, idemo na posao, s posla, do grada, na izlete, ljetovanja – iznova i iznova vježbamo stečenu kompetenciju – vožnju automobila. Usavršavamo vještinu i prelazimo u fazu nesvjesne kompetentnosti gdje vozimo automobil gotovo automatski pazeći jedino na promet. Pri tome ne mislimo kako vozimo, čak vjerojatno ne bismo ni znali objasniti nekome kako voziti, bez da se namjerno potrudimo razmisliti koji su nam koraci potrebni kako bismo vozili.
Zašto je znanje o fazama učenja bitno?
Sjećate se početnih primjera – pretjerane neprimjerene reakcije, perfekcionizma i neobuzdane kreativnosti – kao i sva ostala ponašanja koja nam štete – ona su takva jer smo ih ponavljanjem usvojili kao nesvjesnu kompetenciju, gotovo do savršenstva, ne ulažemo napor u njih – postala su naša nesvjesna kompetencija kojima ovoga puta ne možemo zadovoljiti naše potrebe na odgovarajuć način.
Naš mozak ne voli ulagati puno energije u rad i zato biramo aktivnosti koje su nam automatske – u mindfulnessu kažemo da smo tada na autopilotu – bez previše razmišljanja i svjesnosti o njima. Problem je kada tim ponašanjima više ne ostvarujemo željeno. Npr. ne isporučimo projekt na vrijeme zbog perfekcionizma.
Tvoje navike su ogledalo tvoje budućnosti
Kako bismo prestali ponavljati određena ponašanja, naviku – potrebno je usvojiti novu naviku – odnosno novo ponašanje.
Vježbanje, praktično iskustvo i ponavljanje je najbolji način da znanje i vještine koje svjesno učimo postanu nesvjesna kompetencija.
Bilo to vožnja auta, prikladno reagiranje na situacije, fokus, koncentracija ili znati stati kada je dovoljno dobro i isporučiti projekt na vrijeme.
Gdje možeš primijeniti znanja o fazama učenja?
Da bismo promijenili usvojena ponašanja, navike – potrebno je vrijeme, trud i posvećenost kao i stručna osoba koja će nam u tome pomoći.
Kao što vidiš, svjesnost cijelo vrijeme igra značaju ulogu pri usvajanju navike i ponavljanju dok željeno ponašanje ne postane automatsko i o njemu ne razmišljamo previše.
Kako osvijestiti, ostvariti željeno i usvajati novu naviku kojim ćeš postići željeno možeš naučiti na Mindfulness tečaju.
Ne zaboravi – sve je teško prije nego postane lako. A ako si učio/la latinski sjeti se one famozne – Repetitio est mater studiorum.
